Od zrna do slike

Directed by

Branko Ištvančić

Country

Serbia and Montenegro, Croatia, Italy

Runtime

1h 15m

Elsewhere

IMDb

How it feels

This documentary follows Croatian women in Vojvodina who make art from straw. It shows how their daily lives and creative work are connected, and how they preserve their cultural identity as a minority in Serbia.

contemplativegentleearthyintimateobservationalquietresilient

What happens

Od zrna do slike je dugometražni dokumentarni film hrvatskog redatelja Branka Ištvančića. Film je snimljen u koprodukciji između Hrvatske i Srbije između Olimp produkcije, Hrvatske radiotelevizije i Atalante, a u suradnji sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata i HKPD «Matija Gubec» iz Tavankuta. Projekt je nastao uz financijsku potporu Grada Zagreba, Pokrajinskog sekretarijata za kulturu i obrazovanje AP Vojvodine i Hrvatskog audiovizualnog centra. Film govori o bačkim Hrvaticama, naivnim umjetnicama u tehnici slame, "koje su svoj idealni medij pronašle u slami iz koje su stvarale slike, skulpture i različite predmete" te o svezi njihove svakodnevnice i umjetničkog izražaja. U širem smislu film govori o zajednici koja je jedna od zadnjih osebujnih oaza naivne umjetnosti panonske ravnice, o kulturi i izričaju hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini. Govori o njihovom položaju kao pripadnicama hrvatske manjine u Srbiji, kako uspijevaju opstati, ublažiti si tešku svakidašnjicu, očuvati hrvatski kulturni i nacionalni identitet te opasnosti koje ugrožavaju socijalni i nacionalni opstanak njihove zajednice, s obzirom na to da se raspala bivša zajednička država Jugoslavija, a država u kojoj žive ih marginalizira i ignorira kao i država njihovog naroda, Hrvatska, te je tako zajednica prepuštena sama sebi i svojim oskudnim i ograničenim resursima. Protagonisti filma su: Ana Milodanović, poznata slamarka Jozefa Skenderović, poznata slamarka Bela Duranci, povjesničar umjetnosti Andrija Kopilović, svećenik Naco Zelić, publicist Ivo Škrabalo, hrvatski filmski kritičar, povjesničar i redatelj Filmaški je naglasak na kompoziciji kadra, puninu kadra sadržajem i značenjem, njegovu kolorističku autentičnost i likovnost te na same "divojačke" slike, poručujući jasno:" život i umjetnost ovdje nisu odijeljeni već čine jedan život". Premijerno je prikazan na festivalu ZagrebDox 2012. godine u Zagrebu uz prisustvo ministrice kulture RH Andree Zlatar Violić, a potom u Tavankutu ljeta 2012. tijekom Kolonije slamarki. Hrvatske umjetnice na sjeveru Vojvodine, tzv. slamarke, nešto su poput zaboravljena čuda. Pletući slamu na lijep i poetski način opisuju svoj teški usamljenički život na malenom imanju - salašu s kućom usred beskrajne, zlatne Panonske ravni s nekoliko stabala i neizostavnim bunarom. Vrlo česti motivi malene su katoličke crkve i kršćanski simboli, ali i mnogobrojni svjetovni motivi. Na međunarodnoj izložbi naivne umjetnosti u Moskvi 1976. godine Ana Milodanović osvojila je zlatnu medalju za svoj rad od pletene slame, a Kata Rogić imala je izuzetnu čast darovati svoj rad papi Pavlu VI. u Vatikanu. Dokumentarni film Od zrna do slike istražuje kulturu i umjetnički izričaj hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini. Fokus filma je na slamarkama, bačkim narodnim umjetnicama koje su svoj idealni medij pronašle u slami iz koje su stvarale slike, skulpture i različite predmete. Film oslikava povezanost njihove svakodnevice i umjetničkog izričaja, njihov specifični socijalni i nacionalni položaj, a protagonosti filma su istaknute slamarke Ana Milodanović i Jozefa Skenderović, povjesničar umjetnosti Bela Duranci, svećenik Andrija Kopilović te publicist Naco Zelić. Kroz niz razgovora i autentičnih snimki, film ukazuje na osmaljenost pripadnika hrvatske zajednice u Vojvodini i potiče potrebu obnavljanja ove vještine i kulturne baštine koja postupno nestaje. Jedan od protagonista Ištvančićeva filma je i Ivo Škrabalo, nedavno preminuli hrvatski filmski kritičar, povjesničar i redatelj, koji je 1971. godine na istu temu snimio istaknuti dokumentarac Slamarke divojke, po nekima i jedan od najboljih hrvatskih dokumentarnih filmova. Autor filma Branko Ištvančić, redatelj igranih (Duh u močvari, 2006.) i nagrađivanih dokumentarnih filmova (Plašitelj komorana, 1998.), koji je inače i sam rodom iz Subotice gdje se odvija značajan dio filma, veliku je pozornost usmjerio na poetsku atmosferu i vizualno. Poseban naglasak stavljen je na kompoziciju kadra, njegovu (from Wikipedia, CC BY-SA)

More like this

• Сламарке дивојке (1970)
• Čudesan odsjaj slame
• A Thin Line (2016)
• Istarske freske
• Zaveštanje
• Wall of Death, and All That (2016)
• In utero Srebrenica
• Sanja (2016)